Odriješene ruke, zeleno svijetlo, bijeli dim – sve su to svakodnevne izreke koje znače pozitivan odgovor. Ovih dana vjerojatno ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja si nije osvijestila kako bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele znači radosnu vijest o dovršetku izbora za papu. Pa ipak, gdje ima dima – ima i vatre. A s vatrom valja biti oprezan jer tu uvijek nešto može poći po krivu…, piše Net.hr.
Ako šute kardinali, ne šuti dim!
Svi uključeni u konklavu, i kardinali kao aktivni sudionici izbornici i osobe koje im pomažu i opslužuju ih, obvezali su se na šutnju. To znači da ništa o kandidatima, razlozima odluke ni o toku odlučivanja ni dok izbori traju ni ikada poslije neće biti objavljeno. Osim rezultata izbora, naravno. Glasanje je i za kardinale izbornike tajno, ali su njima poznati rezultati svakog kruga glasanja.
Osim prvog dana kad se glasa jedanput, svakodnevno se glasa četiri puta, dvaput dopodne i dvaput popodne. Sve dok se ne postigne dvotrećinska većina. Ne dogodi li se to u prva 3 dana, slijedi 1 dana pauze pa ponovno dani glasanja – 7 krugova. Nakon njih, ponovno “slobodni” dan… I tako se, nakon svakih sljedećih 7 krugova izbora bez rezultata, umeće dan stanke za molitvu, razmatranje i dijalog.
U prvom danu stanke, poticajno razmatranje kardinalima izbornicima vodi kardinal đakon; ako se glasanje produži još 7 krugova pa nastupi drugi dan stanke, vodi ga kardinal prezbiter; napokon, bude li i treći - kardinal biskup. Nakon toga, pasivno pravo glasa dobivaju samo dvojica kandidata koji su do tada imali najviše glasova. Ako su oni kardinali izbornici, u daljnjem glasanju više nemaju aktivno biračko pravo, tj. više ne glasaju.
Opća javnost o toku glasanja ne zna ništa. Jedini znak koji smije napustiti biralište jest dim: crni za neizbor, bijeli za izbor. Prvog dana konklave dimi se samo uvečer oko sedam sati, a preostalih dana dvaput: oko podneva i predvečer oko sedam. Dakako, crniti se može višekratno, a zabijelit će se sam jedanput, označujući kako je trud i nastojanje kardinala izbornika doveo stvar do sretnog svršetka.
Od čega je dim bijel
Budući da pitanje je li izabran papa ima samo dva moguća i to međusobno suprotna odgovora, kao znak o odgovoru odabrana je suprotnost boja: crna za ne i bijela za da. Osnovu vatre od koje izbija dim čine papirići - izborni listići kojima kardinali izbornici podupiru kandidata. S njima se također moraju spaliti i sve bilješke ako ih je koji kardinal izbornik vodio tokom nekog kruga glasanja.
Naime, jedini zapis o toku glasanja i rezultatima jest zapečaćeni službeni zapisnik koji se pohranjuje u arhiv i jedino papa može odobriti kidanje tog pečata. Ipak, krajnji rezultat povremeno se objavljuje vjernom puku i svim ljudima dobre volje. Kardinali izbornici koji razgovorom i molitvom biraju papu očekuju od vjerničke pastve da se svojom molitvom za izbor pape pridruži njihovom nastojanju.
Stoga ih obavještavaju dimom koji mora biti obojan. Nekoliko je načina da se dim oboja. Danas se to uglavnom radi pomoću kemikalija koje nisu invazivne. Naime, nafta, guma i plastika daju fantastično crn dim, ali njihova upotreba nije prikladna zbog neugodnih mirisa i velike količine štetnih tvari. Stoga se za prošle konklave crni dim proizvodio pomoću sumpora, kalijevog perklorata i antracena iz ugljene smole.
U davnini, upotrebljavale su se uglavnom ugljene smole koje izgaraju slično kao guma. Nasuprot tome, za bijeli dim – koji je rjeđi – davni su se kardinali izbornici morali potruditi da užgaju vlažnu slamu koja izgara oslobađajući obilne oblake bijelog dima. Za bijeli je dim poželjno upotrijebiti kemikaliju s podosta vodika, a u tu je svrhu prije dvanaest godina služila smjesa kalijeva klorata, laktoze i kloroformne smole.
Poseban je problem konklavama koje su se odvijale u toplo ili vruće doba godine bilo natjerati dim da se uzdigne. Kad se, naime, gornji dio dimnjaka ugrije, zna nastati čep vrućeg zraka koji dim gura natrag u prostoriju iz koje je potekao. To kardinalima nije bilo ni korisno (jer su oni već znali jesu li izabrali ili nisu) ni ugodno. Danas takvih problema više nema jer su dodani ventilatori koji usmjeravaju dim u visine.
A što ako boja ipak nije prava? Dvaput se u novije vrijeme to dogodilo, a posljednji put, kad je izabran papa Franjo, samo nakratko. Kad je dim krenuo iz dimnjaka, boja se činila tamnom. Televizijski su komentatori bili zbunjeni: nije sasvim crn, no nije baš ni bijel! Ipak, za nekoliko se trenutaka dim razbistrio, postao gušći i zabijelio noćno nebo nad dimnjakom uz također malo okašnjelu zvonjavu Svetog Petra.
Da, to je dodatni znak: kad papa bude izabran, neće samo iz dimnjaka prosukljati dimna bjelina, nego će uz to svečano zazvoniti zvona bazilike svetog Petra, vatikanskih crkvi, rimskih crkvi, pa i mnogih crkvi diljem svijeta – sve navještajući veliku radost: Imamo Papu!
Izvor: Net.hr
Foto: Pixabay
